Ignis

Uzela sam sina u naručje i krenula prema izlazu. Kroz prozor smo mogli vidjeti kako nam otvaraju pistu, kao da smo dobrodošli. Ali pistu su zaokružili policajci u narančastim odjelima i male letjelice koje su služile kao automobili, ali drugačijeg oblika nego što sam znala viđati.

„Nisu baš zadovoljni." Rekla je Militia.

Nekima se moglo vidjeti nezadovoljstvo na licu. Nisu bili krupni kao većina muškaraca u Infersaltu. Većina je bila mršava i otprilike moje visine ili malo viša. Nisu bili bijelci. Bili su mongoloidi. Neki tamnoputi, drugi svjetloputi i svi su imali smeđu ili crnu kosu. Većina ih je izgledala poput dječaka, a rijetki poput muškaraca.

Kad je Cano spustio letjelicu desetak policajaca je istrčalo točno ispred i uperilo puške u nas, zapravo u vrata. „Izađite nenaoružani s rukama poviše glave!" govorio je jedan u malu kuglicu koja je trebala služiti kao razglas.

„Idemo!" Vulpes je rekao i spustio vrata. „Ne opirite im se! Ne želim da nekoga upucaju." Stao je pred vrata i podigao ruke. „U redu je." Viknuo je. „Nenaoružani smo." Oprezno se spustio, a jedan policajac ga je odmah počeo pretraživati.

„Ostali!" viknuo je jedan u kuglicu.

„Idem ja." Rekao je Miles. Počeo se oprezno spuštati, ali njega su na silu polegli na pod u uperili mu pušku u glavu. Vikali su nešto na svom jeziku od čega sam jedino razumjela Grenland.

„Stvarno smo gotovi." Šapnula sam.

Počela sam se oprezno spuštati, a i Militia iza mene držeći ruke poviše glave. Mnogi su izbečili oči kad su nas vidjeli. Jedan je viknuo i pokazao prstom u mene dok su me drugi ščepali i uzeli mi Semina iz ruku. Semin se odmah rasplakao, a ja sam vrištala da mi ga vrate. Čovjek koji ga je nosio, izgubio se među skupinom.

Mladić koji me je držao čvrsto mi je stisnuo ruke uz tijelo, a drugi mi je prislonio cijev puške na čelo što me je uspjelo umiriti, ustvari skameniti. Tresla sam se i zurila u cijev puške.

„Ignis, rekao sam ti da se ne opireš!" derao se Vulpes. „Uvijek znaš pogoršati stvar!"

Na izlazu je stajala Surrexa koja se tresla poput pruta i stiskala Speru u svom naručju, a malena je gledala prema pravcu kojem su odveli Semina. Kao da je znala što joj slijedi.

„Surrexa, mirno im predaj malu!" govorio je Vulpes. „Bez opiranja!"

Surrexa se oprezno spustila, predala nenaoružanom policajcu Speru u ruke, a zatim su je počeli pretraživati.

Dolor se spustio držeći Mitis i Pupila za ruke. Sad je većina policajaca, uprla poglede u njega, još djece, sigurno nisu to očekivali. Znala sam da će i njih odvesti.

Za njima se spustio i Martin, na što su još više izbečili oči.

„Vas dvoje idete s njima!" rekao je Dolor i predao ih policiji. Policajci su ih odmah uhvatili za ruke, a zgrabili su i Martina. „Martin će vas čuvati, idite s njima."

Vidjela sam da je Mitis bilo lice puno suza, a Pupil je bio potpuno zbunjen. Rado bi zagrlila Mitis da joj olakšam kad bih mogla. I tako se nadam da ćemo se ubrzo vidjeti, barem sutra.

Ubrzo su izašli i drugi. Pugnator je bio vrlo smrknut i cijelo vrijeme gledao prema pravcu gdje su odveli djecu i Martina. Ostali su samo podignuli ruke i mirovali dok su ih pretraživali.

Stavili su nam lisice i uveli su nas u mali autobus, prije rečeno malu letjelicu koja izgleda kao autobus. Mene su posjeli točno kraj Vulpesa, na najneugodnije mjesto. Vidjela sam sa je odmah okrenuo glavu i nije se usudio ni pogledati me.

Ja sam također odmah skrenula pogled s njega. Šuškala sam lisicama da izbacim nervozu. Vidjela sam da me je jedan policajac sijevnuo pogledom i prestala sam. Valjda je mislio da se pokušavam osloboditi.

„Gdje su odveli djecu?" pitala sam. Koliko znam vjerojatno samo on zna kako se ovdje odvijaju stvari. Možda zna i Dolor, ali nije mi blizu.

„Na sigurno." Rekao je.

„Gdje sigurno?"

„Smatraju da su sigurniji ako su udaljeni od nas, a i udaljili su ih da ih ne iskoristimo za obranu."

„Obranu?"

„Djeca su najbolje oružje za obranu. Rijetko bi tko normalan naudio djetetu."

To mi je bilo dovoljno. Bar su na sigurnom, a valjda ćemo ih kasnije moći vidjeti, kad uvjerimo ostale da nismo neprijatelji. Nadam se da ćemo u tome uspjeti.

Odveli su nas u jednu ogromnu metalnu zgradu i svakoga odveli su posebnu prostoriju.

Kad su me uveli, skinuli su mi lisice i ponudili mi da sjednem. Sjela sam točno preko puta jednog policajca, dok su druga dva bila na vratima. Znala sam da će me ispitivati i sprema sam sve priznati. Nema razloga da lažem, zar ne? Ne bi mi naudili, samo se boje za svoj narod.

„Ime i prezime!" pitao me je.

Ime i prezime. Dobro, prvo izvlače podatke iz mene. Ime, Ignis, lako je. Prezime… Kad sam došla u Infersalt, nadjenuli su mi prezime Shreder jer sam postala Vulpesova žena. Žao mi je Vulpes, ali mrzim tvoje prezime, ne želim se tako zvati.

„Ignis Simul." Rekla sam. Osjetila sam veliko olakšanje što sam nakon dugo vremena izgovorila svoje staro ime i prezime.

„Godine?"

„Sedamnaest."

„Narodnost?"

„Balkanka."

Skinuo je pogled s papira i pogledao me raširenih očiju. „Žao mi je." Rekao je. Ne znam kako, ali vjerojatno i oni znaju kad se koja država uništi.

„Hvala." Kimnula sam. To mi je bilo dovoljno da znam da nam ne žele nauditi.

Nakon ispitivanja su me odveli pod tuš. Tuš je bio onakav kakav smo imali nekad u školi. Skinula sam se i ušla pod tuš. Otvorila sam vodu i svi mišići su mi se stisnuli kad sam osjetila kako je hladna. Zaboravila sam otvoriti toplu vodu.

Za pranje sam iskoristila sapun, nisam imala šampone za kosu i kožu. Na kraju sam izašla i obrisala se ručnikom. Vidjela sam da su mi ostavili na ormariću drugu odjeću, narančastu košulju i hlače, bijele krpene tenisice i donje rublje. Obukla sam se i osušila kosu. Kosa mi se opet zapetljala i mučila sam se dok je nisam rasčešljala, kao i kod kuće.

Na izlazu su me dočekale dvije policajke. Mislila sam da će mi opet staviti lisice, ali samo su me pogurale rukom. „Za mnom!" jedna je rekla.

Dok sam ih slijedila, vidjela sam da i Pugnatora dva policajca odvode u istom smjeru kao i mene. Odveli su nas u veliku sobu u kojoj je bilo tridesetak kreveta na dva kata. Tamo su bili svi čitavi. Bar nas nisu zatvorili posebno. Onda bih poludjela.

Pugnator je sjeo na jedan krevet, a ja sam se popela na onaj poviše njega. Pokraj mene su sjedali Cano i Militia. Militia mu je naslonila leđa na prsa dok je on njoj šaptao na uho i smiješio se zajedno s njom. Bili su preslatki. Bar se nešto nije promijenilo. Neke dobre stvari ostaju.

Radea je bila sama kao i uvijek, nije se usudila nikome približiti. Nadam se da će je bijes ubrzo proći, barem nakon borbe kad Shreder bude mrtav da će pokazati svoju veselu stranu. Život joj je bio vjerojatno gori od mog, ali neću uvažavati kad se iskaljuje na meni ili drugima.

Vulpes je razgovarao s Milesom, ovaj put nasmijan. Sad sam shvatila da se on nije nimalo promijenio, samo je njegov odnos prema meni potpuno drugačiji.

Nives i Pulchra su gledale kroz prozor i smijale se. Pozivale su Surrexu, ali nije bila raspoložena, vjerojatno jer se brinula za kćer.

Otišla sam i ja do prozora da vidim što se vani događa. Vani je grad bio predivan. Zgrade i letjelice su bile šarene, što je činilo atmosferu u gradu veselijom. Ljudi su se odijevali u odjeću žarkih boja koja je bila bolna za oči. Gradovi koje sam ja viđala su bili puni sivih metalnih zgrada i nebo je bilo sivo ili žućkasto od dima. Ovdje je nebo jasno plavo. Na ekranima se umjesto Shredera vrte reklame proizvoda. Ljudi su veselo odjeveni, a kod nas se nije imalo vremena za modu. Često se nosila radna ili školska uniforma, a tijekom slobodnog vremena smo nosili potpuno običnu odjeću, bila je slična kao i uniforme, samo udobnija.

Pogled mi je skrenuo u park, pun djevojčica. Mogla sam primijetiti Mitis. Nije se izdvajala po boji kože jer su neke djevojčice imale kožu kao i ona. Izdvajala se po kovrčavoj kosi, koju mongoloidi nisu imali. Sjedala je na ljuljačci i u krilu joj je bila Spera. Mitis su odjenuli u crvenu košuljicu, kariranu suknjicu i baletanke, a Speru u ružičastu haljinicu i cipelice. Izgledala je kao pravi anđelak.

Martina sam uspjela prepoznati jer je imao najtamniju kožu među ljudima, a još ga je više isticala žuta žarka košulja i zelene hlače. Držao je Semina na ramenima i trčao je s njim po parku.

Pupila sam vidjela kako se vere po prečkama s ostalim dječacima. Pokazivao je svoje umijeće penjanja dok su mu ostali dječaci pljeskali. Očito je to jedini način s kojim se uspije sporazumjeti s njima.

„Pug!" pozvala sam ga rukom. „Dođi!" Došao je oprezno do prozora. „Eno ih dolje, vidiš li ih?" Pokazivala sam mu na Mitis i Speru.

„Vidim." Nasmijao se. „Dobro su."

„Naravno da su dobro. Mogu se kladiti da ćemo ih vidjeti najkasnije sutra."

„Gdje je Semin?"

Pokazala sam mu na Martina koji je ovaj put bacao Semina u zrak, a Seminu se nije skidao osmjeh s lica. Kad bi ih mogla čuti, kladila bih se da Semin vrišti od radosti. Mogu se kladiti da će se do sutra zbližiti više s Martinom nego što je sa mnom.

„Mogao bi on malo smiriti hormone dati sin ne završi na glavi."

„Bolje nego da su u strahu."

„Suri, dođi!" Nives je pozvala Surrexu, ali ona je odmahnula glavom. „Evo ih dolje, dođi!"

Surrexa je odmah izbečila oči i ustala u sekundi da dođe do prozora. Naslonila je ruku na prozor i nasmiješila se. Drugom rukom je obrisala suzu s lica.

„Vidiš da su dobro." Rekla je Pulchra.

Krenula sam Vulpesa pozvati da vidi Semina, ali prekinuo me je krupan policajac na vratima s ozbiljnim pogledom.